MILOSEVI

5 U V O D Pred vama je knjiga o 200 godina rodbine Miloš iz Komarice (dijelom iz Gruda) povije- sno-literarnoga sadržaja. Tko smo, što smo, otkuda smo, kako smo živjeli, razmišljali i radili u prostoru i vremenu. Komarica je, pa tako i Milošev sokak, početkom ljeta 1992. godine u nacionalističkom ratu potpuno razorena. Fotografije, dokumenti, matice najvećim su dijelom zauvijek izgubljeni. Roditelje nismo previše pitali, oni su radije o svemu šutjeli, ne želeći nas opterećivati prošlošću kako bismo razmišljali i gradili budućnost. Tu i tamo ponešto se kazalo, ponešto se zapamtilo. S tako šturim izvorima ipak sam se dao na posao. U nekim dijelovima nisam ispunio svoja očekivanja, u drugima sam ih premašio. Prve generacije (rođene u devetnaestom stoljeću) spominju se u onoj mjeri u kojoj su pronađeni dokumenti ili ostali usmeni tragovi. Veći dio posvećen je generaciji Miloša rođenoj u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća. To je jednostavno stoga što smo njih doživjeli i o njima najviše znamo. Njihov život prošao je u radu, radu i radu te stvaranju boljih uvjeta za život generacija koje dolaze. Nažalost, mnogi od njih umrli su u izbjeglištvu, a ne u svojoj Komarici. Moja generacija (rođeni između 1932. i 1970. godine) rođena je u Komarici i gotovo je cijela napustila Komaricu. Nacionalistički je rat Milošima koji su ostali u Bosni sve oduzeo: rodbinu, prijatelje, mladost, materijalna dobra, nekima i živote, a oni preži- vjeli bili su primorani negdje u bijelom svijetu ponovno graditi život. Uvijek ispočetka. Naša djeca, raseljena po svijetu, rastu u nekim drugim okolnostima, u nama tuđim sredinama i okruženjima, njima njihovom dunjaluku. I dobro im ide. Onako kako smo ponosni na svoje roditelje tako smo ponosni i na svoju djecu, novu generaciju. Pa s pravom tvrdim da možemo biti ponosni i na nas same. Nastojao sam pisati o životu, ljubavi, uspjesima, stvaranju. Nisam mogao izbjeći ni drugu stranu medalje života – o nasilnoj smrti, mukama, tugama, razaranjima, što je, nažalost, puka činjenica, realnost koja je pratila Miloše. Novoj generaciji ostavljamo ova saznanja u baštinu. Došla su neka druga vremena koja su život u nekim njegovim dijelovima olakšala, kao i mogućnosti komuniciranja i održavanja međusobnih veza. Nadam se da će to i činiti i da će nas i ova knjiga još više zbližiti. Svatko, na svoj način, može dalje dopunjavati sadržaj knjige.