MILOSEVI

107 Utjecaj aktualne politike u Bosni i Hercegovini oduvijek je bio jak i u mnogome je određivao svakodnevicu i budućnost građana. Uz politiku, značajnu ulogu imala je i vjera i vjerski službenici. Vjerskim zajednicama komunisti su zabranili bavljenje politikom i miješanje u državno-upravne poslove, ali su im dali slobodu u vršenju i obavljanju vjerskih poslova. Granica između vjere i po- litike bila je jasno zacrtana i kao običan građanin mogao si na jednu ili na drugu stranu. Zajedno nije išlo jer su principijelna načela bila suprotna. Može jedna – priča o Ivi Pučeeee! – uzvik popraćen kratkim smijehom i osmijehom razvu- čenim od uha do uha. – Joj, što puče! Jesi li se uplašio? – i opet isti vragolasti smijeh i osmijeh kojemu su se radovala i koji je nasmijavao svu djecu Miloševoga sokaka. Ivo bi ponovno otkinuo komadić novinskoga papira, navlažio ga pljuvačkom, smotao jednu pa ponovio ceremoniju i smotao i drugu papirnu kuglicu. Prvu bi gurnuo u zovinu pušku i štapom koji je bio debljine da točno prolazi kroz izdubljenu cijev gurnuo papirnu kuglu na sam vrh cijevi, a zatim bi ubacio i drugu u zadnji dio. Komad zove čiju je mekanu srž prije toga izgurao i tako od štapa napravio cijev, »pušku«, uperio bi prema nekom od djece ili u neku samo njemu zanimljivu metu i svom snagom gurnuo štap kroz cijev. Papirna kuglica poletjela bi kroz zrak. Počesto i obje iako je namjera bila da ona druga ostane na vrhu cijevi, no cijev je znala biti kraća od štapa kojim su se kuglice izgurivale pa su obje snagom udarca znale biti izbačene. Ako bi kuglica pogo- dila cilj, razletjeli bi se uokolo i Ivin veseli smijeh i radost. Ako bi kuglica odletjela u prazno, snaga smijeha ovisila je o daljini koju bi kuglica preletjela. Već ranim ljetom bio je naoružan zovinom puškom i rado je svakome demonstrirao nje- zinu snagu. Znao se s nožem ili sjekiricom probiti i kroz najgušće trnje samo da bi odsjekao nekoliko grana zovinoga drveta. Često je satima sjeckao i vrtio štapove dok mu ne bi uspjelo napraviti pravu kombinaciju; zovine puške i štapa-punjača/ispaljivača. U proljeće je Miloševim sokakom odjekivao zvuk trube napravljene od mlade vrbine kore. Nitko nije bio specijalac poput Ive odsjeći granu vrbe debelu kao ruka odrasloga čo- vjeka, oštrim nožem izrezati koru ukoso u širini od nekoliko centimetara, oguliti dobivajući tako dugački remen već dijelom umotan kao spirala. Umotao bi isječenu koru u lijevak i spojio krugove kore koji su se preklapali dugačkim trnovima. O dužini trake vrbove kore ovisila je i veličina trube. Što veća truba i jači zvuk to je bila i veća Ivina radost i širi osmijeh nakon svakoga trubljenja. Ivo je donosio radost i smijeh u jednostavnim, nevinim, predmetima napravljenim vla- stitim rukama za vlastitu i zabavu svih nas. Svoje umijeće rado je pokazivao od kuće do kuće. A radosti i smijeha s Ivom bilo je svakoga dana. Čovjek koji je obilježio djetinjstvo broj- nih generacija Miloševoga sokaka... Ivi smo se uvijek vraćali nakon podužega odlaska iz