MILOSEVI

103 O O B I T E L J I Godine 1962. Mato je proglašen udarnikom rada. Priznanje koje najbolje oslikava njegov karakter. Radi i samo radi. Bez rada život nema ni sadržaja ni smisla, ni cilja. Takav je bio. Rad uvijek na prvom mjestu, kako na službi tako i kod kuće... Ordenom se nije dičio, niti ga je pokazivao, niti se njime hvalio. Medalja je pospremljena u sanduk s dokumentima. U Komarici je ostala i nestala. Kao i mnogi drugi iz generacije, prvi posao dobio je na sječi šuma u Slavoniji. Kako je bio vrsni kuhar, što su nadležni vrlo brzo primijetili, odredili su da dio vremena radi u kuhinji. Sječa je bila sezonski posao, a Mato već oženjen i prvo dijete na putu, traži po- sao koji će mu osigurati redovna primanja. Drugi svjetski rat već je započeo i u takvim uvjetima dobiti posao uspijevalo je samo rijetkima. Državne službe bile su gotovo jedina mogućnost. Mato dobiva posao ložača na lokomotivi, no vrlo brzo doškolovava se za mašinovođu na otvorenoj pruzi. Taj posao radio je punih 30 godina, sve do odlaska u mi- rovinu 1971. godine. Šestero od sedmero djece rođeno je u obiteljskoj kući od tri sobe u kojoj su živjela tri sina s roditeljima. U tom razdoblju Mato je s obitelji prebivao u jednoj od soba. U drugoj sobi, sjeća se sin Josip, spavali su did Toma i stric Ilija, a on, kao dijete, između njih. Stric Ivan spavao je sa obitelji u udžeri. Prvu kuću kupio je 1951. godine. Sagradio ju je na dijelu imanja koje je naslijedio od oca. Krajem šezdesetih godina izgradio je novu, prostraniju kuću katnicu.  Iva  Mate